POVIJEST AUSTRALIJE

australija povijest

Najstarije stanovništvo Australije, Aboridžini, naselili su se ovdje otprilike prije 40 000 godina, a prema mišljenju antropologa u ovu su zemlju stigli iz jugoistočne Azije u vrijeme dok je znatno niža razina mora omogućavala bolju pomorsku komunikaciju. Temeljno zanimanje Aboridžina bio je lov i sakupljanje, dok poljodjelstvo nisu poznavali. Zbog toga su bili organizirani u nomadske i polunomadske skupine. Tijekom posljednjih 3000 godina Aboridžini su razvili uporabu kamenog oruđa, iskorišćivanje prirodnih bogatstava, te trgovinu na veće udaljenosti.

Portugalci su prvi od europskih naroda, već u XV. stoljeći, pokazali zanimanje za Južnu Zemlju (Terra Australis). No, zbog velike gospodarske privlačnosti Indije i Afrike, portugalski su pomorci zapostavili daljnja istraživanja prema jugoistoku. Tijekom XVI. i početkom XVII. stoljeća Španjolci su usmjerili svoja pomorska istraživanja u ovom dijelu Tihog oceana, ali su odustali zbog neuspjeha 1605. Tijekom većeg dijela XVII. stoljeća najaktivniji istraživači ovog dijela svijeta bili su nizozemski pomorci. Godine 1606. W. Janszoon otkrio je prolaz između australskog kopna i Nove Gvineje. Godine 1642. A. J. Tasman otkrio je otok južno od australskog kontinenta koji je po njemu nazvan Tasmanija, a nedugo potom otkriven je i Novi Zeland. Nizozemski pomorci, ploveći prema Indoneziji, povremeno su stizali i do sjevernih i zapadnih obala Australije, a otkrivenu su zemlju nazvali Nova Holandija. Međutim, smatrajući je gospodarski i trgovački nezanimljivom, odustali su od daljnjih istraživanja.

Novo razdoblje u istraživanju Australiju započinje potkraj XVII. stoljeća kada su prve pomorske ekspedicije iz Velike Britanije krenule u istraživanje ovoga kontinenta. Prvu ekspediciju (1687–88), koja se iskrcala na sjeverozapad Australije, predvodio je William Dampier. Druga ekspedicija (1699) otkrila je zapadnu obalu ovoga kontinenta. Tijekom XVIII. stoljeća nastavljena su još intenzivnija istraživanja. Godine 1768. kapetan James Cook isplovio je iz Engleske u trogodišnju ekspediciju koja je dospjela do zaljeva Botany na istočnoj obali Australije, a Cook je novootkrivenu zemlju označio na pomorskim kartama i nazvao je Novi Južni Wales. Cook je tijekom 1770-ih organizirao još dvije ekspedicije koje su pridonijele novim spoznajama o ovom kontinentu. Osobitu je zaslugu u tome imao član ekspedicije botaničar Joseph Banks. Istodobno su uz južne obale kontinenta istraživanja provodile francuske pomorske ekspedicije. Obale Australije u cijelosti su otkrivene tek početkom XIX. stoljeća. Matthew Flinders prvi je oplovio Australiju (1801–03) i označio njezine obale na zemljovidima. Ipak, unutrašnjost Australije ostala je neistražena do polovice XIX. stoljeća.

Iako je Australija. u to vrijeme bila neprivlačna za naseljavanje, ipak je imala veliko strateško značenje. Prva su naselja osnovali Britanci potkraj XVIII. stoljeća, a 1786. britanska vlada donijela je odluku o osnivanju kažnjeničke kolonije u Australiji. Prvo stalno naselje, osnovano 26. siječnja 1788, nazvano je Sydney, a danas se ovaj nadnevak slavi kao australski državni praznik. U novoj koloniji najveći je problem bila oskudica hrane, pa je prehrana bila ograničena na klokane i ribe. Godine 1792. osnovan je Korpus Novoga Južnoga Walesa kao vojna postrojba sa zadatkom čuvanja britanske vlasti u Australiji. Njezinim pripadnicima podijeljeni su veliki zemljišni posjedi pa su oni postali najveći zemljoposjednici. Korpus je 1804. uspješno ugušio pobunu irskih zatvorenika. Osobito su cijene ruma izazivale razmirice između Korpusa i upravitelja Novoga Južnoga Walesa što je dostiglo vrhunac 1808. u tzv. rumskom ustanku.

Gospodarstvo Australije počelo se ubrzano razvijati nakon 1810, kada je započeo procvat ovčarstva i opskrba vunom tekstilom tvornica u zemlji. Nešto poslije, oko 1820, razvila se i druga važna grana gospodarstva – kitolovstvo. Politička stabilizacija Novoga Južnog Walesa uslijedila je u razdoblju od 1809. do 1821, kada je upravitelj bio Lachlan Macquarie. Apsolutna vlast upravitelja oslabljena je 1823, kada je, odlukom Britanskog parlamenta, osnovano Zakonodavno vijeće. Australija se i dalje naseljavala kažnjenicima (u Novome Južnom Walesu do 1850, a na Tasmaniji do 1852), ali je sve veći udio imalo i slobodno, novopridošlo stanovništvo. U obje ove kolonije naseljeno je ukupno oko 150 000 kažnjenika, među kojima oko 20% žena. Jedna trećina od ukupnog broja bili su Irci. Godine 1829. osnovana je kolonija Zapadna Australija, 1836. Victoria, 1837. Južna Australija, 1859. Queensland. Osim ovčarstva, polet gospodarstvu donijela su novootkrivena nalazišta zlata (1851) i nekih minerala. Uslijedila je “zlatna groznica”, pa je iz Australije u sljedećih 10 g. izvezeno više od 62 000 tona zlata. Godine 1854. došlo je u rudniku Eureki do ustanka zbog visoke cijene rudarskih dozvola.

U političkom uređenju kolonije su dobile zakonodavna vijeća čija se trećina članova birala na izborima. Otkriće zlata uzrokovalo je snažan imigrantski val kineskog stanovništva (1850–61), pa je zbog toga već 1856. godine u Victoriji ograničeno doseljavanje kineskog stanovništva. Politika ograničavanja useljavanja obojenog stanovništa, osobito onog iz Azije, poznata kao doktrina “bijele Australije”, provodila se od početkom XX. stoljeća, a ukinuta je tek 1966. Nakon početka europskog naseljavanja u osobito su težak položaj došli starosjedioci Aboridžini. Desetak godina poslije naseljavanja, u Sydneyu je započelo, usprkos službenoj politici zaštite, sustavno istrebljivanje Aboridžina. Zbog bjelačkog zauzimanja plodnih površina kao pašnjaka, Aboridžini su bili prisiljeni povući se u pustinjsku unutrašnjost. Pokušaji pokrštavanja i nametanja europskih civilizacijskih normi, provođeni u XIX. stoljeću, bili su bezuspješni. Zbog istrebljivanja, epidemija i oskudica hrane broj Aboridžina drastično se smanjio pa ih je 1920-ih bilo samo 60 000. Ipak, u drugoj polovici XX. stoljeća njihov se broj povećao pa ih je 1991. bilo 238 500. Od 1960-ih Aboridžini se počinju naseljavati i u gradove, ali su tamo bili neravnopravno stanovništvo i getoizirani. 1970-ih australska vlada pokušala je ubrzati asimilaciju Aboridžina nasilnim oduzimanjem njihove djece. Tek su 1984. Aboridžini stekli jednaka politička prava kao i bijelci. U posljednje vrijeme osobito je aktualno pitanje povratka oduzete zemlje Aboridžinima. Iako je ujedinjenje svih šest australskih kolonija britanski tajnik za kolonije Earl Grey predložio već 1847, ipak je cijelo XIX. stoljeće bilo razdoblje njihove razjedinjenosti i neslaganja.

Australsku ligu
, koja se trebala boriti za ujedinjenje svih kolonija, osnovao je prezbiterijanski svećenik John Dunmore Lang. Čimbenici koji su utjecali na integraciju kolonija bili su potreba za ujednačavanjem zakona o useljavanju, te interesi ujedinjenih sindikata i Laburističke stranke (Labour Party) da se ujednači zakon o radu. Godine 1900. u Britanskom parlamentu prihvaćen je osnutak Australskog Saveza (Commonwealth of Australia), a počeo je vrijediti od 1. I. 1901. Nacionalno jedinstvo Australaca počelo je jačati tijekom I. svjetskog rata u kojem je Australija sudjelovala s više od 330 000 dobrovoljaca. Australske postrojbe, sudjelujući u nekim od najkrvavijih bitaka (primjerice Galipolje 1915), pretrpjele su velike gubitke. Na mirovnoj konferenciji u Parizu Australija je dobila Njemačku Novu Gvineju, Bismarckov prolaz i njemačku skupinu Solomonskih otoka kao mandatna područja.

Razdoblje do početka II. svjetskog rata bilo je obilježeno unutarnjim političkim sukobima. Dotadašnjeg premijera Williama Hughesa, nakon sukoba u vladajućoj Nacionalističkoj stranci (Nationalist Party), zamijenio je Stanley M. Bruce. U vladajuću koaliciju ušla je tada Seljačka stranka (Country Party), a u oporbi je bila Laburistička stranka (Labour Party). Kada je 1929. izbila svjetska ekonomska kriza, i australsko gospodarstvo bilo je teško pogođeno. Na vlast je došla Stranka rada, ali se zbog kruto vođene gosp. politike ona raspala. Stoga je 1931. na vlast došla Ujedinjena australska stranka (United Australian Party), koja je nastala 1930. ujedinjenjem Nacionalističke i dijela Laburističke stranke. Godine 1931. Australija je s ostalim britanskim dominionima dobila punu neovisnost. S osobom britanskog vladara bila je povezana samo preko guvernera. Budući da je u vanjskoj politici slijedila Veliku Britaniju, Australija je već 1939. ušla u II. svjetski rat.

Nakon početka američko-japanskog rata 1941, Australiji je zaprijetila japanska vojna sila. Pomoć Velike Britanije u novim uvjetima bila je nedostatna pa je nova laburistička vlada Johna Curtina sklopila savez sa SAD-om. Sve do oslobađanja Filipina američki general Douglas MacArthur koristio se Australijom kao uporištem za vojne operacije. Pozitivna posljedica ratne privrede Australije bilo je postavljanje temelja teškoj industriji kao pokretaču poslijeratnoga australskog gospodarstva. Godine 1951. Australija je sa SAD-om i Novim Zelandom sklopila obrambeni ugovor (ANZUS-pakt), a 1954. pristupila je SEATO-paktu. Godine 1947. Velika Britanija prepustila je Australiji otoke Heard i McDonald (1947), Cocos, tj. Keeling (1955), i Christmas (1958).

Australski vojnici sudjelovali su u ratovima u Koreji i Malaji, a od 1965. i u Južnom Vijetnamu. Godine 1965. potpisan je sporazum o slobodnoj trgovini s Novim Zelandom (NAFTA), a potom i sporazum o ekonomskom zbližavanju (1982). Godine 1972. laburistička vlada Gougha Whitlama uvodi važne promjene u vanjskoj politici: povlači vojnike iz Južnog Vijetnama, priznaje NR Kinu, osuđuje francuske nuklearne pokuse u Tihom oceanu, istupa protiv režima u Južnoafričkoj Republici i Rodeziji. Godine 1973. okončana je rasistička useljenička politika “bijele Australije”. Potkraj 1975. na vlast dolazi koalicijska vlada Liberalne i Zemaljske stranke s novim premijerom Malcolmom Fraserom (na vlasti do 1983).

Tijekom 70-ih i 80-ih uređena je i većina australskih morskih granica – prema Indoneziji (1971, 1972, 1981, 1988), Papui Novoj Gvineji (1978), Francuskoj Novoj Kaledoniji (1982) i Solomonskim otocima (1988). Pobjede laburista na izborima 1983. i 1987. rezultirale su obnovom odnosa s Kinom i jačanjem savezništva sa SAD-om. Godine 1986. Velika Britanija ukinula je svoju formalnu ovlast nad Australijom, a 1994. Australija je pristupila novom ugovoru o Antarktici (raniji je bio iz 1959). Na regionalnom planu učvrstila je svoje odnose s Indonezijom ugovorom o vojnoj suradnji (1995), a 1996–97. postigla je s njom konačni dogovor oko morske granice.