KORALJNI GREBEN

koraljni greben

Koraljni greben funkcionira kao dobro organiziran podmorski grad prepun života. Stanovnici, pripadnici raznih vrsta, prekrivaju svaki komadić grebena u potrazi za hranom, zeštitom, partnerom, i svi prekrivaju svega 0,2% ukupne površine oceana, koraljni grebeni su među područjima najveće produktivnosti na Zemlji. Tu je dom našlo 25% svih vrsta poznatih morskih organizama.

Što je to koralj?

Koralji pripadaju skupini beskralješnjaka koju zovemo Cnidaria (žarnjaci), zajedno s meduzama, hidrama i moruzgvama. Žarnjaci mogu imati dva životna oblika: polip i meduzu. Jednostavni žarnjaci imaju samo jedan oblik tijekom cijelog života - polip, dok složeniji imaju oba. S obzirom na građu polipa žarnjake možemo podijeliti na koralje (Anthozoa), režnjake (Scyphpzpa) i obrubnjake (Hydrozoa).

Koralji su isključivo morske životinje, koje od navedenih strukturalnih oblika imaju samo oblik polipa. Radijalno su simetrični, a plijen hvataju pomoću lovki raspoređenih poput prstena oko usnog otvora. U lovkama se nalaze žarnice (nematociste) koje im služe za hvatanje plijena. Neke vrste koralja žive solitarnim načinom života, dakle pojedinačno. No, koralji koji izgrađuju koraljne grebene žive u zadrugama. Koraljni polip je jedina životinja, no pupanjem se stvaraju novi polipi i tako se stvara zadruga koja obuhvaća stotine tisuća pojedinačnih životinjica. Pupanje je oblik nespolnog razmnožavanja, a koralji se mogu razmnožavati i spolnim putem. Na taj način razvija se ličinka - planula- koja neko vrijeme živi planktonskim načinom života i slobodno pliva dok ne nađe povoljno mjesto za život.

Razmnožavanje koralja veličanstven je događaj, jer se kod većine zbiva samo jednom u godini, i to po noći. Naprimjer, na Velikom koraljnom grebenu od 340 vrsta koralja više od stotinu otpušta svoje spolne produkte u isto vrijeme. Ovakvo usklađivanje je nužno zato što su koralji sjedilačne životinje i ne mogu aktivno tražiti partnera za razmnožavanje. Temperatura vode, godišnje doba i Mjesečeve mjene čimbenici su koji moraju biti zadovoljeni da bi koralji bili potaknuti na mriještenje. Koraljni polipi su uglavnom dvospolci, iako mogu biti i odvojenog spola. Jajašca koja proizvode različitih su boja - crvena, zelena, narančasta, ružičasta...

Postojanje koraljnih grebena možemo zahvaliti sposobnosti koraljnih polipa da izlučuju vapnenački skelet. Koralji koji formiraju grebene zahtjevni po tom pitanju životnih uvjeta, pa su tako ograničeni na tropska i suptropska područja, gdje temperatura mora nikada ne pada ispod 18 C. U indijskom i Tihom oceanu grebenski koralji su najraznolikiji i nalazimo ih u najvećem broju (oko 700 vrsta), dok u Atlanskom oceanu nalazimo oko 35 vrsta. Za uspješan razvoj trebaju čistu vodu visoke prozirnosti, čvrsto morsko dno, umjereno visoku slanost i mnogo Sunčeve svjetlosti. Stoga ih ne nalazimo blizu riječnih ušća, jer ne podnose dotok slatke vode, kao ni sedimente koji rijeke donose, jer smanjuju prozirnost vode.

Koralji zahtjevaju bistru vodu zato što u njihovim tkivima žive zooksantele. To su jednostanične alge, koje kao i svi drugi fotosintetski organizmi trebaju svjetlost da bi mogle proizvoditi organske tvari, koje služe kao hrana koralju-domaćinu. Zooksantele proizvode kisik i organske tvari koje koraljima omogućavaju da rastu i tri puta brže nego što bi inače mogli. Javljaju se u koncentracijama do dva milijuna stanica po cm2 površine koralja i znatno doprinose obojenju koralja. Ovakav odnos naziva se simbioza. Naime, i zooksantele i koralji imaju koristi od ovakve veze. Koralji pružaju algama sigurno sklonište i mnoštvo anorganskih nutrijenata (CO2 te dušične i fosfatne proizvode metabolizma koralja). Zauzvrat koralji dobivaju kisik i fotosintetske proizvode algi koji im služe kao hrana, a pošteđeni su izlučivanja otpadnih produkata metabolizma u okoliš, jer njih iskorištavaju alge. Ipak, važnost zooksantela za život koralja tumači se različito. Nekoć je vladalo mišljenje da su alge glavni izvor hrane za koralje, no danas se značajnijim smatra njihova uloga u uklanjanju tvari koje polip izlučuje kao rezultat metaboličkih procesa.

Oblici koraljnog grebena

Količina Sunčeve svjetlosti i temperatura vode ključni su čimbenici zbog kojih je razvoj koraljnih grebena ograničen na plitke vode u tropskom pojasu. Jedino u toplim vodama se mogu postići visoke stope taloženja CaCO3, potrebne za izgradnju koraljnog grebena.

Postoje tri glavna oblika koraljnih grebena:
- rubni greben
- barijerni grebeni i
- atoli.

Rubni grebeni obrubljavaju obalu kopna, dakle spojeni su s njime. Barijerni grebeni nalaze se dalje od obale i odvojeni su npr. lagunom. To je na primjer Veliki koraljni greben koji se pruža uz sjeveristočnu obalu Australije, u dužinu preko 2000 km. Atoli su grebeni prstenastog oblika.

Charles Darwin je tijekom svojih putovanja na brodu Beagle u tridesetim godinama devetnaestog stoljeća između ostalog proučavao i oblike koraljnih grebena oko nekih oceanskih otoka. Zaključio je da sva oceanski koraljni grebeni rastu na vulkanskoj podlozi. Smatrao je da su sva tri navedena oblika koraljnih grebena stadiji u razvoju grebena oko otoka. Naime, novonastali vulkanski otoci i vulkani tik ispod površine mora bivaju naseljeni planktonskim ličinkama koralja koje dolaze s okolnih koraljnih grebena. Tako se na vulkanskoj podlozi razvija rubni greben, koji prati obalnu liniju novonastalog otoka. S vremenom vulkanski otok polagano tone, jer težina vulkana, kao i težina grebena koji raste, stvara veliki pritisak na morsko dno. Ako greben može rasti prema površini mora dovoljno brzo tako da prati propadanje podloge, uspjet će se održati. U protivnom, greben će potonuti do dubine na kojoj više ne može nastaviti svoj rast, jer nema dovoljno svjetlosti, i zauvijek će odumrijeti.

Između grebena i otoka na ovaj način nastaje laguna, a ovaj oblik grebena nazivamo rubnim grebenom. Daljnim snižavanjem razine kopna i trošenjem površine vulkana kopno u potpunosti tone te preostaje samo koraljni greben u obliku prstena (atol), okružen dubokim morem.

Darwinova podjela koraljnih grebena koristi se i danas, uz male izmjene. U vrijeme kada je Darwin donosio svoje zaključke, nije bio svjestan nekih promjena koje su se dogodile u Zemljinoj prošlosti. Kroz stotine tisuća godina, s izmjenjivanjem ledenih doba i toplijih razdoblja u povijesti Zemlje, morska razina spuštala se i podizala. Prije 17 000 godina razina mora bila je 150 metara niža od današnje. Otapanjem leda rasla je brzinom od oko 1 cm godišnje, a prije 6000 godina dosegla je otprilike današnju razinu. Nnogi koraljni grebeni nisu mogli pratiti svojim rastom ove promjene te su nestali. Oni kojima je to uspjelo, žive i danas.

Svi stanovnici grebena

Bogatstvo života koraljnog grebena u suprotnosti je s općenito slabo produktivnim tropskim morima. Kolonije koralja funkcioniraju kao vrlo učinkovit trofički sustav, unutar kojeg postoje fotosintetski organizmi, biljojedi i mesojedi. Tako se svi nužni nutrijenti brzo recikliraju unutar same kolonije. Velik dio kruženja nutrijenata odvija se u tkivu koralja (zooksantele). Produktivnost zajednice koraljnih grebena je visoka, a biljke i životinje povezane su u čvrstu i učinkovitu hranidbenu mrežu.

Većina riba koje žive na koraljnom grebenu hrani se zooplanktonom. Mnoge vrste riba (riba-kunić, papigača, riba-kirurg) i beskralježnjaka hrane se algama, kojima obiluje površina grebena. Grebenski grabežljivci uključuju rakove, školjkaše, zmijače, ribe... Neki hvataju iz zasjede, neki progone plijen, ponekad u velikim jatima. Zbog toga su životinje koje predstavljaju potencijalni plijen razvile razne tehnike kojima nastoje zavarati ili preplašiti predatora.

Neke vrste se štite oklopima, bodljama koje mogu biti i otrovne, dok nekima boja pomaže u kamuflaži. Ribe koje žive na koraljnom grebenu vjerojatno su najraznovrsnija i najšarenija skupina životinja ovdje. No njihove prekrasne boje nisu samo u funkciji lijepog izgleda; one ribama omogućavaju skrivanje pred predatorom, ili mogu imati ulogu oglašavanja - neke vrste u doba parenja iz neprimjetnog obojenja postanu intenzivno obojene, pa se partneri na taj način međusobno prepoznaju. Razne vrste uspješno se skrivaju naglim promjenama boje, ovisno o okolišu u kojem se nalaze, a prugasti uzorak omogućava im da prislanjanjem uz koralj prođu neprimjećeno.