ITALIJA

Službeni naziv: Republika Italija, Repubblica Italiana
Površina: 301 336 km2
Stanovništvo (proc. 2002): 57 690 000 (191 st./km2); 67% gradsko
Glavni grad: Rim (Roma) 2 540 800 st. (proc. 2002)
Upravna podjela: 20 regija/95 provincija
Službeni jezik: talijanski, regionalno i francuski, njemački i slovenski
Valuta: euro (€) = 100 centa (do 2002. lira = 100 centesima)

Glavni grad Italije - Rim
Karta Italije
Karta Rima

Talijanska zastava

Od talijanske je povijesne tradicije u Europi, starija samo ona grčka. No ona je također jedna od najmlađih država stvorenih ujedinjenjem. Seoski je krajolik spektakularan, a ostavštinu čine brojni ruševni hramovi i klasični kipovi, duga kulturna povijest srednjovjekovne tvrđave te lijepe renesansne građevine i slike.

Geografija Italije

Visoke Alpe na sjeveru razdvajaju Italiju od Francuske, Švicarske, Austrije i Slovenije. Južno od plodne sjeverne ravnice, prostiru se Apenini koji tvore gorovitu kralježnicu zemlje što se proteže od Alpa na sjeverozapadu do Kalabrije u peti poluotoka. Otoci Sicilija na jugu i Sardinija na zapadu imaju svoja posebna obilježja.

Reljef Italije

Najviše su točke zapadnih i središnjih Alpa Mont Blanc (4807 m) na talijansko - francuskoj granici i Monte Rosa (4634 m) uz granicu sa Švicarskom. Gornjotalijanska jezera, poznata po ljepoti, podrijetlom su vodom ispunjene doline što su ih stvorili ledenjaci ledenoga doba.

To su jezera Maggiore, Como, Iseo i Garda. Sjeveroistočno od jezera Garda uzdižu se Dolomiti, zanimljiv niz vapnenačkih vrhunaca istočnih Alpa, s najvišom točkom Marmoladom (3342 m).

Plodna tla sjeverne talijanske ravnice nastala su erozijom i akumulacijom materijala pod utjecajem glečera u ledeno doba. Ravnica je duga više od 320 km, a široka do 289 km; njezinih 70 000 km2 navodnja­va najveća talijanska rijeka Po.

Duga i stjenovita kralježnica Apenina, južno od te ravnice, počinje Ligurskim Alpama. Planine dotiču sjeverozapadnu obalu talijanske rivijere, a zatim se poput luka pružaju duž poluotoka; najviša točka Apenina je Monte Corno, sjeveroistočno od Rima, u predjelu Gran Sasso d'Italia.

Na zapadnoj strani rijeke kao što su Arno i Tevere (Tiber) teku kroz predjele brda i visoravni. S istočne strane mnoge rijeke tvore krajolik usporednih brdovitih lanaca i dolina što se spuštaju prema uskoj obalnoj ravnici. Na jugoistoku vapnenačka visoravan tvori poluotok Gargano, dok na krajnjem jugu Tarantski zaljev odvaja »vršak čizme« (Kalabrija) od njezine »pete« (Apulija).

S druge strane Mesinskoga tjesnaca pro­stire se Sicilija, najveći otok u Sredozemnom moru. Pretežitim je dijelom pokriven planinama, s najvišim lancima na sjeveru, a na istoku je i živi vulkan Etna. Italija je smještena na spoju euroazijske i afričke tektonske ploče, pa su potresi česti. Ostali su vulkani Stromboli na otocima Lipari, sjeverno od Sicilije, i Vezuv, u Napuljskom zaljevu, koji je došao na zao glas erupcijom 79. godine kad je razoren grad Pompeji. Na Flegrejskim poljima u blizini Napulja iz zemlje izlaze mjehurići vulkanskih plinova.

U blizini Rima, visočje što ga omeđuju Monte Amiata, s jedne, i Albanska brda, s druge strane, nedvojbeno je vulkansko; kraj Viterba postoje vodoskoci blatne vode, a cijeli je predio posut vulkanskim jezerima kao što su Bolsena i Nemi. Termalni se izvori prostiru sve do Euganejskih brežuljaka blizu Padove. Cijelo je područje povremeno izloženo snažnim potresima. Ispred zapadne talijanske obale je otok Sicilija, čije se planine sastoje od eruptiv­nih i metamorfnih stijena starijih od onih na talijanskom kopnu.

Klima u Italiji

U Alpama su zime obično hladne i s mnogo snijega, dok su ljeta kratka i svježa; međutim ima iznimaka. Niske temperature na višim planinskim padinama često ublažava snažno osunčanje.

Sjeverna ravnica, koju od Ligurskoga mora dijele Ligurske Alpe, uživa duga i topla ljeta, idealna za ratarstvo. No, općenito kratke zime znaju nekad biti i vrlo oštre. Dalje prema jugu klima je karakteristično mediteranska, s toplim,

sunčanim ljetima i blagim zimama. U visokim područjima Apenina ima i do tri puta više padalina nego u nizinama, gdje su moguće i dulje ljetne suše. Ligurskim morem pušu zimi hladni vjetrovi. Otok Sardinija je izložen hladnom sjevernom maestralu, dok talijanskom rivijerom puše zapadni libeccio. Sirocco iz sjeverne Afrike donosi južnoj Italiji sparno i zagušljivo vrijeme.

Biljni i životinjski svijet

Kao i veći dio Europe i talijanska je nizina nekoć bila pokrivena gustim šumama, od kojih je u sjevernim područjima nakon 22 stoljeća intenzivnoga ratarstva ostalo malo. Krajolikom prevladavaju kultivirane plodine, a duž rijeka posađeni su čak i jablanovi. Dalje prema jugu raskrčena, ali zapuštena područja, pokrivena su grmljem aromatskih biljaka (makija), dok u kamenitijim predjelima raste tek rijetko grmlje i jednogodišnje cvjetne biljke. U nekim predjelima, kao što je Kalabrija u južnoj Italiji, krajolik se zamalo pretvara u pustinju.

Količina padalina na Apeninima prikladna je za listopadno drveće, kao što su kesten i bukva. Na zapadnoj strani Sar­dinije zimzelenih hrastova ima na nižim planinskim padinama visine od 600 m nad

morem. U Alpama se vrlo malo biljaka može održati iznad 2250 m nadmorske visine. Zahvaljujući šumarijama i bregovima, održali su se gajevi hrastova i pitomih kestena. Oko jezera ima u izobilju maslina, čempresa i lovora.

Uslijed stoljeća lova i ostalih ljudskih djelatnosti, životinjski se svijet u Italiji prorijedio, premda u Alpama ima velikih lasica, alpskih zečeva i planinskih jarebica, a od većih alpskih sisavaca ima kozoroga i sve rjeđih smeđih medvjeda (obje su vrste zaštićene), kao i divokoze i jelena. U planinama na jugu žive lisice, pa čak i vukovi, dok na Sardiniji ima jelena lopatara, muflona i divljih veprova. Od mnoštva riba uz obale ima tuna, sabljarki i bijelih morskih pasa.

Onečišćenje je velik i rastući problem. Duž jadranske obale sezonskim se cvatom alga, koje se hrane otpacima industrije i poljoprivrede što ih sa sobom donose u more rijeke iz sjeverne ravnice, ostala mor­ska bića lišavaju kisika, pa ugibaju goleme količine riba. Cvatuće alge prekrivaju smrdljivim muljem turističke plaže, no, uređaji za pročišćavanje voda, koji su se počeli postavljati, poboljšavaju prilike u moru.