GRČKA

Službeni naziv: Republika Grčka, Ellinikí Dimokratía
Površina: 131 957 km2
Stanovništvo (proc. 2001): 10 591 000 (80 st./km2); 60% gradsko
Glavni grad: Atena (Athénai), 762 100 (proc. 2004), aglomeracija 3,3 mil.
Upravna podjela: 13 regija; 52 okruga
Službeni jezik: grčki
Valuta: euro = 100 centa (do 2002. drahma = 100 lepta)

Glavni grad Grčke - Atena
Karta Grčke
Karta Atene

Grčka zastava

Veliki cvat umjetnosti, književnosti i ideja što se u grčkim gradovima - državama zbio između 8. i 5. stoljeća prije Krista odlučno je utjecao na razvitak europske kulture i civilizacije. I danas je zemlja glasovita po svom kulturnom naslijeđu, osobito po arhitekturi i skulpturi te po velikim prirodnim ljepotama.

Grčka je zemlja poluotoka i otočnih lanaca što su nastali iz usporednih nizova planina koje je preplavilo Sredozemno more. Obala je duboko razvedena zaljevima i rukavima. Cijela je regija geološki nestabilna, pa trpi od čestoga podrhtavanja tla.

Reljef Grčke

Grčko se kopno prostire na jugu Balkanskoga poluotoka. Pind (Pindsko gorje) proteže se na sjeverozapadu zemlje, počevši od Dinarskih planina u Makedoniji i Albaniji. Na sjeveru, grčka Makedonija i Trakija omeđene su prema bugarskoj granici Rodopskim gorjem, a prema turskoj granici rijekom Maricom.

Istočno od Pindskoga gorja proteže se ravnica Tesalija koja je na sjeveru omeđena planinama. Gorje Othris pruža se prema jugoistoku do Egejskoga mora, a zatim se ponovo pojavljuje kao Eubeja, dugi i uski otok koji se proteže usporedno s obalom. Na jugu je Peloponez, odvojen od kopna na sjeveru Korintskim kanalom koji povezuje Egejsko s Jonskim morem. Planinski ravnjak Peloponeza završava četirima stjenovitim poluotocima, od kojih je najduži Taiyetos (Tajget). Taj se poluotok zatim nastavlja na otočni lanac u kojemu su Kythira, Kriti (Kreta) i Rodos.

Više od dvije tisuće otoka (od kojih je naseljeno manje od dvjesto) tvore jednu petinu ukupne površine zemlje. Najveći je otok Kreta na jugu Egejskoga mora. Medu jonskim otocima, zapadno od glavnoga kopnenoga područja, nalaze se Kerkyra (Krf), Levkas, Kefallinia (Kefalonija) i Zakinthos (Zante). Dvije najveće skupine otoka su Cikladi u južnom dijelu Egeja i dvanaest otoka Dodekaneza, istočno od Ciklada.

Klima Grčke

Mediteranska klima ima izrazitih varijanti: u sjeveroistočni dio zemlje prodire hladni zimski zrak pa ledeni vjetar boreas obasiplje snijegom najviše planine; na jugu su zime blage zahvaljujući toplim vjetrovima; kišne su padaline najčešće tijekom jeseni i zime, a najjače su na padinama zapadne obale; ljeta su vruća i suha s čestim sparinama; vjetar s mora osvježava obalu, ali se na Kreti i južnim otocima osjeća i vreo suh vjetar meltemi.

Biljni i životinjski svijet Grčke

Tisuće godina raskrčivanja i ispaše ovaca i koza umanjile su prvotni šumski pokrov na petinu površine zemlje, uglavnom na sjeveru. Grmolika makija preteže u raskrčenim nizinama i širom Peloponeza. Prekrasan prizor u proljeće stvaraju cvjetne biljke, primjerice šafrani i anemone. Udaljeni otoci Krf i Levkas imaju više kišnih padalina, pa im je i vegetacija bujnija.

U sjevernim su šumama preživjeli neki veliki sisavci koji su gotovo nestali iz ostale Europe, npr. vukovi, smeđi medvjedi i risovi. Na jugu ima mnoštvo raznih gmazova, među njima i kameleona. Kornjače legu jaja na plažama, ali ih ugrožavaju turizam i onečišćenje.