GLAVNI GRAD AUSTRIJE - BEČ

glavni grad austrije - beč

Beč (njemački. Wien), glavni i najveći grad Austrije (20% stanovništva zemlje), posebna federalna jedinica (415 km2), u sjeveroistoku dijelu zemlje, na dodiru Bečke zavale i Bečke šume, na Dunavu nizvodno od probojnice Wachau; 1 609 600 stanovnika. Smješten na križištu europskih putova Baltik – Sredozemlje i podunavskog pravca I–Z, na povoljnom prolazu između Alpa i Karpata i kontaktnom području velikih i komplementarnih cjelina: Alpa, Panonije, Karpata i hercinske središnje Europe. Vodeće kulturno, gospodarsko i političko središte zemlje, metropola europskog i svjetskog značenja. Administrativno podijeljen na 23 okruga (Bezirk). Prvi okrug čini središnji dio grada (Innere Stadt), smješten na desnoj obali dunavskoga kanala (Donaukanal) i odgovara starom Beču unutar gradskih zidina. One su porušene 1858–63. i na njihovu mjestu izgrađena je široka kružna prometnica (Ring) duž koje su brojne monumentalne građevine, spomenici i parkovi.

Između Ringa i druge kružne prometnice (Gürtel), na mjestu nekadašnjega drugog obrambenog zida (izgrađen poč. XVIII. st.), nalaze se okruzi III–IX. koji s II. čine unutarnje okruge, a gradu su priključeni 1863; mnogobrojne crkve, palače (Belvedere) i druge zgrade, danas i trgovačke ulice (npr. Mariahilfer Straße). II. okrug, najprostraniji na ovom području, nalazi se sjeverostočno od središta, između dunavskoga kanala i glavnog dunavskog toka; poznati park Prater, nekadašnje aristokratsko lovište, od 1766. javni park s velesajmom, stadionom, trkalištima, zabavnim parkom, mnogim restoranima i dr.; na jugoistočnom dijelu zimska luka. Godine 1891. gradu su pripojena područja izvan Gürtela, okruzi X–XX. Pretežito stambena područja; dvorac Schönbrunn (XII. okrug), ljetna rezidencija Habsburgovaca s velikim parkom i zoološkim vrtom, najstarijim na svijetu (1752). U XI. okrugu nalazi se središnje groblje gdje su sahranjeni mnogi veliki glazbenici i drugi poznati Bečani. Okrug XXIII. nalazi se na krajnjem JZ grada; na lijevoj obali Dunava su okruzi XXI. i XXII., najveći po površini, obuhvaćaju među ostalim i Donauinsel, 20-ak km dug i do 700 m širok otok između prirodnog toka Dunava i kanala izgrađenog u XIX. st. radi obrane od poplava. Na nekad poplavnoj zoni uređeno je u športsko i rekreacijsko područje. Širenje grada na lijevu obalu Dunava počinje početkom XX. stoljeća, a intenzivna izgradnja 1970-ih razvojem stambenih i industrijskih područja. Najpoznatije i najvažnije građevine nalaze se u središtu i oko njega, duž Ringa. Najstarija bečka crkva, sv. Ruprechta, iz XI–XIII st.; u samom centru katedrala sv. Stjepana (Stephansdom), jedna od najistaknutijih gotičkih građevina u Europi; izgrađena u XII. st., stradala u požaru, obnovljena u XIV. st.; stradala i u II. svjetskom ratu. Barokna crkva sv. Petra na središnjoj trg. ulici, Grabenu, izgrađena je na mjestu crkve iz VIII. st.; kapucinska crkva (1632) s kriptama obitelji Habsburg, brojne sekularne građevine, spomenik u čast prestanka kuge koja je pogodila grad 1679. i 1713. Na jugozapadu, uz Ring, golem kompleks carskih palača, Hofburg; mnoge zgrade iz različitih razdoblja (XIII–XIX. st.) i različitih stilova; danas nekoliko muzeja, Nacionalnih biblioteka, crkvi i državnih riznica, španjolska jahačka škola, u jednom krilu uredi austrijskog predsjednika. Duž Ringa mnoge druge važne građevine, uglavnom iz XIX. st., izgrađene u različitim stilovima: zgrada burze (Börse), zavjetna crkva, zgrada sveučilišta, poznata gradska vijećnica (Rathaus), Burgtheater, simetrične zgrade Prirodoslovnog muzeja i Muzej povijesti umjetnosti; zgrade Parlamenta, Palače pravde, Opera i dr. Izvan gradskih zidina početkom XVIII. st. podignuta je crkva sv. Karla; u blizini Theater an der Wien, gdje su mnogi glazbenici predstavljali svoja djela (prva izvedba Čarobne frule, Fidelija i dr.);

Beč je stoljećima bio glazbena prijestolnica svijeta (Haydn, Mozart, van Beethoven, Schubert, Brahms, Strauss, Mahler i dr.), a i danas je sjedište slavne Bečke filharmonije. Sveučilište utemeljeno 1365, najstarije na njemačkom govornom području. Beč je vodeće gospodarsko središte zemlje na koji otpada četvrtina zaposlenih i gotovo trećina ostvarenog BND-a Austrije. Raznovrsna industrija u kojoj prednjače elektrotehnička, kemijska i petrokemijska, strojarska, tekstilna, prehrambena, papirna, izdavačka i grafička. Među uslužnim djelatnostima ističu se bankarstvo (pola austrijskih zaposlenika tog sektora), trgovina (velesajam s izlagačima iz cijelog svijeta) i turizam (više od 2 milijuna posjetitelja godišnje, većinom stranci). Izvrsno organiziran javni gradski promet, prometno čvorište šireg značenja, riječno pristanište, međunarodna zračna luka (Schwechat). Značenje Beča u svijetu ogleda se u činjenici što je bio mjestom mnogih međunarodnih sastanaka i konferencija; u Beču je sjedište OPEC-a, OSCE-a, a na lijevoj obali Dunava moderna zgrada bečkoga Međunarodnog centra ili UNO-Cityja s uredima UN-a i njegovih agencija, Međunarodne agencije za atomsku energiju, Organizacije UN-a za industrijski razvoj i dr. Prvi tragovi naseljenosti na području Beča datiraju iz paleolitika, poslije to područje naseljavaju Iliri i Kelti (naselje Vindobona), 15. g. dolaze Rimljani i pretvaraju ga u graničnu utvrdu protiv nadiranja barbara; razoren za seobe naroda. Pod nazivom Venia javlja se 881, a kao Vienis 1030, kada pripada Mađarima. Između 1156. i 1246. pripada obitelji Babenberg, dobiva gradske povlastice i zahvaljujući položaju u doba križarskih ratova razvija se u važno trgovačko središte. U XIII. st. dobiva zidine unutar kojih ostaje sve do početka XVIII. st. Izumrćem babenberške loze 1246. pripada Otakaru II., a po njegovoj smrti, 1258. pripada dinastiji Habsburg i otada je njihovo sjedište sve do 1918; procvat grada i rast njegova značenja. Nakon opsade, 1485. predan Matiji Korvinu, a nakon njegove smrti 1490. ponovno je habsburški. Prvu tursku opsadu, pod Sulejmanom, izdržao je 1529, a pri drugoj, 1683, pomogli su mu Poljaci pod Janom III. Sobjeskim, nakon čega počinje nova faza uspona i širenja utjecaja. Početkom XVIII. st. izgrađen je drugi obrambeni zid da bi se zaštitila predgrađa; mnoge reforme (školstvo, znanost, gospodarstvo, sudstvo) koje započinje Marija Terezija potaknule su razvoj grada koji potkraj XVIII. st. doseže 235 000 st. God. 1805. i 1809. zauzeo ga je Napoleon, nakon čega slijedi kraća stagnacija, ali je zadržao svoje značenje u Središnjoj Europi nakon Bečkoga kongresa, te je 1845. imao 430 tisuća stanovnika, na prijelazu stoljeća gotovo 2 milijuna stanovnika, a tijekom I. svjetskog rata više od 2,2 milijuna. Beč je bio glavni grad Svetoga Rimskog Carstva od 1558. do 1806, zatim Austrijskog (Habsburškog) Carstva do 1867, pa Austro-Ugarske do 1918. Nakon pada monarhije glavni grad Austrijske Republike, 1938. priključen Njemačkoj (Anschluss), nakon II. svjetskog rata pod okupacijom četiriju savezničkih sila, a od austrijske nezavisnosti 1955. glavni grad Republike Austrije.

Karta Beča
Austrija