FRANCUSKA

Službeni naziv: Republika Francuska; République Française
Površina: 543 965 km2
Stanovništvo (proc. 2001): 59 191 000 (109 st./km2); 76% gradsko
Glavni grad: Pariz, 2 115 800 st. (1999)
Upravna podjela: 22 regije; 96 departmana;
Službeni jezik: francuski
Valuta: euro = 100 centa (do 2002: francuski franak = 100 centima)

Glavni grad Francuske - Pariz
Karta Francuske
Karta Pariza

Francuska zastava

Francuska je najveća zemlja zapadne Europe s dugom poviješću kulturnoga utjecaja, kako u Europi, tako i širom svijeta. U prošlosti je bila kolonijalna velesila.

Na sjeverozapadu i zapadu Francuska je omeđena Engleskim kanalom (La Manche), odnosno Atlantskim oceanom, na jugozapadu Pirenejima, na jugu Sredozemnim morem, a na jugoistoku i istoku Alpama. Na nizinskom sjeveru i sjeveroistoku zemlje protežu se ravnice i brežuljci.

Reljef Francuske

Strmi planinski lanac Pireneja razdvaja na jugozapadu Francusku od Španjolske. Istočno od Pireneja proteže se sredozemna obala s deltom rijeke Rhone. Od unutrašnjosti prema moru pružaju se masivi Maures i Esterel, kao i Primorske Alpe (Maritime Alps). Dio sredozemne obale je i Ažurna obala s raskošnim ljetovalištima francuske rivijere. Alpe tvore prepreku duž granice s Italijom. Sjevernije se proteže vapnenačko gorje Jura, koje graniči sa Švicarskom. Još dalje prema sjeveru masiv Vogeza nadnosi se iznad doline rijeke Rhine (Rajne) i označava granicu prema Njemačkoj.

Duž granice na sjeveroistoku nižu se Njemačka, Luksemburg i Belgija. Na sjeveru je Engleski kanal (La Manche) s klifovima i uvalama. Zapadno od poluotoka Cotentin u Normandiji nalazi se Bretanja koja se proteže duboko u Atlantik. Niski ravnjaci Armoričkog masiva pružaju se prema unutrašnjosti, dok se duž zapadne obale, sve do Pireneja, nalaze pjeskovite ravnice.

Središnjom i južnom Francuskom domini raju četiri regije gorskoga Središnjega masiva. Na jugu je Causses, visok i suh vapnenački ravnjak, ispresijecan dubokim riječnim kanjonima. Na istoku se strmi granitni masivi pružaju na sjever prema Bourgognei (Burgundiji), spuštajući se naglo u doline rijeka Rhone i Saone.

U Limousinu, na sjeverozapadu Središnjega masiva, stepeničasti ravnjaci ispresijecani su riječnim klancima. Na uzvisini Auvergne nalazi se i najviši vrh Središnjega masiva, Puy de Sancy. Ondje je tlo velikim dijelom nastalo djelovanjem vulkana.

Nizine se protežu duž pojedinih riječnih sustava. Najveće rijeke na sjeveroistoku su Meuse i Moselle, obje pritoke rijeke Rajne. Rijeka Saone izvire u Vogezima i utječe u Rhonu kraj Lyona. Prije toga Rhone protječe kroz Ženevsko jezero smješteno između Jure i Alpa. Na sjeverozapadu rijeka Seine (Sena) prikuplja vode Ile-de-Francea, niske regije oko Pariza, i otječe sjeverozapadno do Engleskog kanala.

Najduža francuska rijeka Loire (Loara) ima tok dug 1020 km i preuzima vode velikog dijela zapadne Francuske. Rijeka Garonne izvire u Pirenejima, na krajnjem jugozapadu zemlje. Njezine su pritoke Tarn i Lot; Garonne i Dordogne utječu usporedno u Atlantik sjeverno od Bordeauxa, na području širokoga estuarija Gironde.

Klima Francuske

Klima je u Francuskoj općenito umjerena, s tri regionalne inačice. Na sjeveru i zapa­du vjetrovi s Atlantika donose vlažnost i često nepredvidljivo vrijeme, osobito u Bretanji. Ljeta su svježa, a zime blage, no idući prema jugu ljeta postaju sve toplija, a zime hladnije. Pariška udolina ima konti-nentalniju klimu, s mnogo kiša u proljeće i jesen te olujama ljeti. U istočnoj Francuskoj kao i u Središnjem masivu, zime su hlad­nije s obilatim snježnim padalinama u pla­ninama. Strasbourg, grad blizu njemačke granice ima najviši temperaturni raspon u cijeloj zemlji.
Zahvaljujući mediteranskoj klimi na jugoistoku zemlje u Provenci, samo neko­liko dana u godini ima mraza. Ljeta su ondje vruća i suha. Uglavnom u zimskim mjesecima puše mistral, hladan i suh sje­verni vjetar koji se spušta s Alpa.

Biljni i životinjski svijet

Plodne ravnice na sjeveru i zapadu uzdižu se u brežuljke pokrivene klekom i vrijesom, dok se hrastove šume prostiru samo u zaštićenim područjima. Sjeveroistočna područja i pariška udolina pokriveni su finim žučkastosivim zemljištem. Na zapadnim i središnjim padinama Pireneja, kao i u Središnjem masivu, ima bujnih pašnjaka i padina. Vegetacija je na jugoistoku tipično mediteranska, s maslinom, šimširom, majčinom dušicom, ružmarinom i hrastom plutnjakom. U sušim predjelima tlo je pokriveno grmljem. U Camargui, odnosno u predjelu ušća Rhone na jugoistoku, postoji jedinstven divlji životinjski svijet s nepripitomljenim bijelim konjima, bikovima i plamencima.