BJELORUSIJA
Službeni naziv: Republika Bjelorusija, Rêspublika Belarus'
Površina: 207 595 km2
Stanovništvo (procjena 1997): 10 267 000 (50 st./km2); 72% gradsko
Gl. grad: Minsk, 1 712 900 st. (1998)
Upravna podjela: 6 oblasti (voblasts') i područje gl. grada (horad)
Službeni jezik: bjeloruski i ruski
Valuta: bjeloruska rublja (BYR) = 100 kopejka
Glavni grad Bjelorusije - Minsk
Karta Bjelorusije
Karta Minska
Nekadašnja sovjetska republika bjelorusijarusija, danas istoimena samostalna država, proteže se istočno od poljske granice prema Rusiji. Bjelorusija na jugu graniči s Ukrajinom, a na sjeverozapadu s Letonijom i Litvom. Često se naziva i »Bijelom Rusijom« (što bi bio doslovni prijevod), a u povijesti su njome uglavnom vladale susjedne države.
Nakon černobilske nuklearne katastrofe 1986. godine veći je dio zemlje bio izložen radioaktivnom zračenju čime je bitno onečišćen okoliš i ugroženo zdravlje stanovnika.
Reljef Bjelorusije sastoji se uglavnom od dolina i nizina koje su stvorili ledenjaci. Sjever je prošaran nizom pješčanih brežuljaka i dugačkim udolinama nastalim djelovanjem ledenjaka, dok na jugu rijeke Pripjat i Dnjepar utječu u Ukrajinu kroz močvarna područja koja su uglavnom isušena i pretvorena u obradive površine. Umjerena klima s umjerenim padalinama varira tako da je ponekad usporediva s ujednačenom srednjoeuropskom, a ponekad s ekstremnom ruskom kontinentalnom klimom.
Trećina je zemlje prekrivena šumama, brezom, borom i smrekom na sjeveru, a hrastom, jasenom, javorom i bukvom na udaljenijem jugu. Na zapadu je smještena Beloveška šuma, ostatak prašume koja je nekoć prekrivala veći dio Europe, a proteže se i preko granice s Poljskom. Danas je taj prirodni rezervat očuvan, a održavaju ga Bjelorusija i Poljska. U njemu žive rijetke životinje kao što su los, dabar i divlje svinje, a pruža utočište i posljednjem europskom bizonu, koji je iz zoološkog vrta ponovno naseljen u divljinu.