AUSTRALIJA

Stanovništvo Australije
Gospodarstvo i promet Australije
Povijest Australije
Gradovi Australije
Karta Australije
Karte gradova Australije

australija

Službeni naziv: Australija; The Commonwealth of Australia
Površina: 7 682 300 km2
Stanovništvo (procjena 1997): 18 532 200 (2,4 stanovnika/km2); 85% gradsko
Gl. grad: Canberra, 344 800 stanovnika (procjena 1996)
Upravna podjela: 6 saveznih država (state) i 3 teritorija (territory)
Službeni jezik: engleski
Valuta: australski dolar (AUD) = 100 centa

Australija je kontinent i država na južnoj hemisferi, između Indijskoga i južnog Tihog oceana; država zauzima cijeli istoimeni kontinent (uključujući Tasmaniju), više manjih otoka i australske vanjske posjede (External Territories).

Prirodne značajke Australije

Australija je najmanji kontinent i šesta po površini država svijeta. Na sjeveru je Torresovim prolazom odvojena od Nove Gvineje; obala je slabo razvedena, na jugu je Veliki australski zaljev, na sjeveru zaljev Carpentaria između Arnhemove zemlje i poluotoka Yorka. Ispred sjeveroistočne obale u duljini od više od 2000 km pruža se Veliki koraljni greben (Great Barrier Reef), najveća takva tvorevina na Zemlji.

Australija je geološki jedan od najstarijih dijelova Zemljine kore, dio prastaroga kopna Gondvane. Pretežno jednoličan reljef, najniži kontinent: oko 40% površine niže je od 200 m, samo 6% površine više je od 600 m. U osnovi razlikuju se tri glavne reljefne cjeline. Na zapadu, više od polovice kontinenta zauzima Zapadni ravnjak (Western Plateau), prosječne visine 400–600 m, nad kojim se samo mjestimično, pretežno uz rubove, uzdižu niska, zaobljena gorja. Najznačajnija su Macdonnell (1510 m) i Musgrave (1440 m) na istoku, Hamersley (1251 m) na zapadu, Darling i Stirling na jugozapadu, Kimberley na sjeveru. Na krajnjem jugoistoku su gorja Flinders i Mount Lofty koja se katkad izdvajaju kao posebna cjelina. Drugu veliku regiju čini Središnja zavala ili Velika arteška zavala koja se kod jezera Eyre spušta 12 m ispod razine mora.

Najmanju cjelinu čini Veliko razvodno gorje (Great Dividing Range), koje se u uskom luku, dugom 3000 km, pruža duž cijele istočne obale i nastavlja na Tasmaniji i koje je razvodnica Indijskog i Tihooceanskog slijeva. U jugoistočnoj Australiji, u Australskim Alpama, doseže najveću visinu kontinenta od 2228 m na vrhu Mount Kosciusko. Sjeverna trećina kontinenta nalazi se u tropskom, a ostali dio u južnom umjerenom pojasu. Na sjevernom i jeveroistočnom rubu prevladava tropska klima sa stalno visokim temperaturama (25–29 °C) i velikom količinom oborina (na rtu Yorku i preko 3000 mm) koju donose ljetni monsuni (prosinac – ožujak). Najveći dio kontinenta ima izrazito suhu klimu s manje od 500 mm oborina, a čak trećina Australije prima manje od 250 mm.

Velike dnevne i godišnje temperaturne amplitude. Između tih ekstrema nalazi se područje umjerene klime u istočnom i jugozapadnom priobalju. Na jugozapadu, vruća i suha ljeta, blage i vlažne zime. Na jugoistoku utjecaj oceana koji donose pasati ograničen je na usko priobalno područje i planine; 750–1500 mm, u planinskim dijelovima do 2000 mm oborina koje su dijelom snježne. Zbog sušnosti velik dio Australije je bez riječnih tokova; u sjevernim i južnim dijelovima sa sezonskim oborinama mnogi tokovi su povremeni. Najdulja stalna tekućica je rijeka Murray (2589 km), koja izvire u Snowy Mountainsu, a ulijeva se u južni Indijski ocean jugoistočno od Adelaidea. Glavni pritok je Darling, najdulja rijeka Australije (2739 km), koja zimi povremeno presuši. Veliko im je značenje u vodoopskrbi, za natapanje i hidroenergiju. Slično je značenje i brojnih drugih, uglavnom kratkih tokova koji izviru u području Velikoga razvodnoga gorja. Najveći dio Australije ima samo povremene, bujičaste tokove (creeks). Povremena su i jezera u unutrašnjosti koja su zapravo slane ili glinovite zavale često suhe i po nekoliko godina (npr. Eyre, Torrens, Gairdner, Frome).

Vegetacija je odraz klime; na sjeveru i sjeveroistoku rastu tropske kišne šume, a na jugoistoku šume u kojima prevladavaju različite vrste eukalipta (oko 500) i akacija (oko 700), savanske i stepske trave; pod šumama je 5% površine. Prema sušnijim područjima prevladava scrub, zajednica polupustinjskoga niskoga grmolikog bilja i busenastih trava prilagođenih sušnosti i često slanom tlu; velik je dio unutrašnjosti pustinjski (Velika pješčana pustinja, Gibsonova pustinja, Velika Viktorijina pustinja., Simpsonova pustinja). Zbog ranog odvajanja australskog kopna i dugotrajne izoliranosti, u Australiji su se očuvale brojne endemične biljne i životinjske vrste, često vrlo stare. Među životinjama ističe se oko 150 vrsta tobolčara (klokani, koale, vombati), kljunaši, oko 700 vrsta ptica, 140 vrsta zmija i preko 350 vrsta gmazova. Briga o njihovoj zaštiti provodi se u više od 400 prirodnih rezervata. Prije dolaska Europljana sisavci su bili u manjini (dingo, tobolčari, šišmiši, miševi). Europljani su donijeli nove vrste (goveda, ovce, koze i druge domaće životinje, jelene, lisice i drugo) koje su se, budući da nisu imale prirodnih neprijatelja, brzo raširile i često poremetile prirodnu ravnotežu. Jedan od primjera su zečevi koji zbog brojnosti često nanose velike štete pa se organiziraju uništavanja (izlovi, otrovi, bolesti).